Jedna je majka

July 10, 2018.

To je ta majka nevidjena.

To je ta sto nas je na svijet donijela.

To je ta koja sve nase tajne zna, dobro ne bas sve;

To je ta koja bi zivot za nas dala.

To je ta koja da pati zna.

To je ta koja nas voljeti nikad nije prestala.

To je ta kojoj uzdisaj dusu otima.

To je ona crnka, garavih ociju I najljepseg osmijeha.

To je ta koja je tati srce zarobila.

To je ta koja se samo voljeti moze,

Koja nam se zavukla duboko ispod koze.

Ona zna sta je zivot, ona zna sta je ljubav,

Ona zna sta su briga I bol, sreca I radost,

Zna kako je to kad je mladost, ona prepoznaje starost,

Ali nikad ne osjeca zalost, ona je rado vidjeni gost.

Ona zagrliti zna, ona poljubiti zna.

Ona zna kako nama srca disu, zna kako nam duse zive,

Ona ne bi povrijedila nikog a povredjena je bila,

Ona nije ta koja bi drugom krv pila, da bi svoj lak san snila.

Nije zla, nije losa dusa, ona je sve ono sto prija srcu kad se slusa,

Kako prica, kako se smije pa I kad opsuje ona to ne krije.

Ko smo mi, to je ona.

Nikog drugog pozeljeli nismo, a cesto pozelim da joj napisem pismo.

Ali zato evo pisem pjesmu, na danasnji dan,

Kad je bog odlucio  da nam donese andjela I nazvao ga njenim imenom,

Silvana je njeno ime, nevidjena zena sa prizemnog kata.

Moja majka, nasa majka, snaga I dobrota, mladost I lepota.

Andjeo I vila kad bi samo blize bila.

Suzu nemoj nikad da pustis, majko mila jer tebe volimo ti si nasa vila.

Srecan rodjendan, srecan ti majkic ovaj divan da I hvala sto postojis,

Hvala sto si samo nasa, vole te najvise na svijetu tvoje dvoje djece mangupasa.